Danas je na tom balkonu cvijeće, no na njemu, ispred širom otvorenih škura, nikoga nema. Nekoć je tu, u doba prije 2. svjetskog rata, dane provodila Ljubica, žena dubrovačkog kapetana. Bila je Ljubica prva žena u Visu koja je pušila i nosila duge hlače. Uh, kako li su je samo ogovarali. Ali ona za ćakule nije marila. Malo dalje od njezine, u uskoj uličici, kuća je u kojoj je starost dočekao vozač Ala Caponea. I danas se na otoku priča da je bio veliki ženskar i da je u devedesetim godinama svog života, potpuno obnevidio, žene dirao štapom pa po dodiru određivao njihovu dob i vikao: “Ova je stara, a ova mlada.
” U predjelu Luke, na trgu zvanom Klapavica, palača je u kojoj živjela Marijetina, žena Luke Tramontane, vlasnika tvornice makarona. Nakon Tramontanine smrti udovica je silno plakala, ali mu nije išla na sprovod. Iako je bila jako bogata, često su Marijetinu viđali na ulici sa zdjelicom u ruci. “Šjora Marijetina, triba li vam štogod dati?”, zadirkivali su je Višani. Nije odbijala i u svoju se palaču vraćala s posudom hrane koju su joj darivali siromašniji sumještani. U staroj jezgri Visa prozor je pod kojim je 1920. godine u Visu otplesan prvi ples...
Crtice su to iz života Visa, nigdje zapisane, već skupljene usmenom predajom. S nama ih je podijelio Nikola Bulić iz Visa kojeg ovdje znaju kao Mirka. Priča nam ih dok iz Luke šećemo ka Kutu, bogatijem dijelu mjesta gdje su od davnina živjeli vinari. Zavirivši putem u nekoliko dvorišta u kojima rastu mirisni limuni dolazimo do rodne kuće književnika Ranka Marinkovića, palače koju je kupila unuka Ivana Meštrovića i u kojoj su izložena djela slavnog kipara, ljetnikovca pjesnika Hanibala Lucića... O svakoj palači govori Bulić sa zanosom pa u priči o Visu isprepliće povijest koju su ovdje ispisivali Englezi, Talijani, Austrijanci, Francuzi, Grci... Pokazuje nam zatim prema nenaseljenom šumovitom otočiću Hostu, nazvanom po Sir Williamu Hosteu koji je u njegovoj blizini porazio mnogo jaču francusku flotu.
Ponad otočića utvrda je St. George u čijem je produžetku bar na otvorenom koji izgleda kao da ste se odjednom našli na gusarskom brodu. U priči o otoku ne može Bulić ne spomenuti i vrijeme kad je na njemu bila jugoslavenska vojska pa je stoga i bio zatvoren za ostale posjetitelje: – Cijeli je Vis prokopan tunelima, a Titovu pećinu i danas posjećuju Puljani koji su bili u partizanima pa se rasplaču. U Vis dolazi i danas 92-godišnji engleski pilot koji je prvi sletio na otok – govori Bulić dok prolazimo pokraj vile Kaliopa u kojoj je jedan od najromantičnijih restorana. I tako se kroz pet tisuća godina dugu povijest otoka, koju smo “strpali” u nešto više od tri sata razgovora, vraćamo do luke. Dođete li u Vis, možda ćete imati sreće da i vi upoznate Bulića. Ujutro pije kavu u kafiću Bejbi nasuprot pristaništa.
>>U srcu Solina: Oaza mira i tišine na rijeci Jadro kojom plivaju patke
